Moj internet dnevnik
Đurđa Adlešić
Blog
nedjelja, studeni 18, 2007
Zasigurno je mlađima teško pojmiti kako su neke danas banalne stvari izgledale prije razdoblja Interneta. Među njima i traženje raznih informacija. Nema Googlea, nema Wikipedije, stranih časopisa više nema nego ima… Kada bi netko putovao van granice, uza uvoznu kavu, talijansku zelenu tjesteninu i original Levis često bi nosio i gomile prospekata – jer informacija nije bilo. Trebalo se snalaziti, odlaziti na sajmove, prikupljati sve što se moglo prikupiti…
 
Tako me jednom zainteresirao komad sportske opreme svjetski poznate marke. Zaželjela sam katalog, pisala autoru članka na adresu redakcije i zamolila mi pošalje podatke o proizvođaču. Odgovorio je kako se tvornica zove,  naveo grad te rekao: „Ne znam adresu, ali bio sam jednom tamo, mjesto je malo, a tvornica velika, stići će.“ Pošaljem pismo i uskoro stiže katalog. Njemački precizan, pedantan, detaljan. Ono što me fasciniralo i ostalo u sjećanju nije sadržaj, već naslovna slika tog urednog crno-bijelog (tisak u boji je nekada bio skup) njemačkog kataloga.
 
Na slici je bila zračna snimka tvornice i gradića. Pogon je bio velik koliko i dobar dio grada, a u pitanju je bio gradić sa svega nekoliko tisuća stanovnika! Malo provincijsko mjesto gdje po našim mjerilima teško da bi našli i uređene komunalije imalo je tvornicu i to jednu od vodećih u svijetu u svojoj djelatnosti. Toga sam se sjetila kada smo počeli razgovarati o problemu decentralizacije. Fiskalna decentralizacija, upravna decentralizacija – nisu i ne smiju biti same sebi ciljem, one su samo preduvjet razvoja gospodarstva, da bi sutra i Hrvatska imala takvih pogona.
 
Možete li zamisliti da svjetski poznata firma iz Hrvatske nema sjedište u Zagrebu? Ili da uspješan poslovni pogon djeluje s recimo Lastova? Pa pogledajte samo vozne redove ili rasporede letenja od „provincije“ prema Metropoli: sve je predviđeno da bi netko krenuo rano ujutro prema Zagrebu, obavio posao i vratio se popodne iz Zagreba. Ako želite u suprotnom smjeru: naglo postaje dvostruko teže, jer nema jutarnjeg leta prema Splitu, nema jutarnjeg vlaka prema Vukovaru… To moramo mijenjati.
 
Daljnja centralizacija – a koja će se nastaviti ukoliko nešto ne poduzmemo –  prouzrokovat će dvije posljedice: pola stanovništva u zagušenom glavnom gradu i okolici (primjer Grčke) i razlike u razvoju, koje će generirati političke napetosti (primjer Italije). A ne treba nam ni jedno ni drugo. Hrvatska je prebogata zemlja da bi ijedan kraj bio siromašan i Hrvatska je premala zemlja da bi ijedan kraj bio pust. Decentralizacija, prijenos dijela poreza tamo gdje se dohodak stvara – uvjet je novog razvoja.
 
Naravno, država razvojnim agencijama morati pomoći taj razvoj, jer nemaju svi stručnjake i potrebne kadrove. Nije lako nekoj manjoj općini u Lici ili Spačvi naći stručnjaka za razvoj, ali upravo tu Zagreb i centralna tijela vlasti mogu i moraju pomoći. A cilj je u biti jednostavan: omogućiti da ljudi na cijelom području Hrvatske uspješno posluju. Omogućiti da centrala gotovo svake uspješne firme ne mora biti u Zagrebu. Stvoriti uvjete kako bi i Hrvatska imala primjera poput njemačke tvornice koju sam spomenula. Pogon u kojem radi pola gradića i na koji svi mogu biti ponosni. Vjerujem da tako nešto možemo napraviti.
adlesic @ 21:19 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 15, 2007
Kako se zadnjih tjedana dosta govorilo o pitanju referenduma za pristupanje NATO-u, željela bih obrazložiti stav HSLS-a, a koji glasi: NATO da – ali ne bez podrške građana na referendumu.
 
Govori se o tome da referendum za ulazak u NATO po Ustavu nije potreban. Slažem se. Nije. No, zar to znači da referendume treba raspisivati samo kada to Ustav zahtijeva? Ulazak u organizaciju koja je prvenstveno ipak vojni savez usmjerit će budućnost hrvatske obrane i vanjske politike za dugi niz godina. Vjerujem da zbog toga ključnu ulogu, ulogu onih koji će odlučiti o ulasku, trebaju imati sami građani. Osnovna postavka liberalizma glasi da je slobodna samo ona zajednica u kojoj je slobodan i socijalno siguran svaki pojedinac, koji mora svojim temeljnim pravima biti zaštićen od ideologijske i državne prinude. A referendum o ovako bitnom pitanju upravo znači jačanje slobode zajednice i slobode pojedinca. Znači i poštivanje mišljenja svakog pojedinca, jer biti za i biti protiv – jednako je legitimno mišljenje na koji svaki pojedinac ima pravo.
 
Ne trebamo se zavaravati. Ulazak u vojni savez ima svoje pluseve i svoje minuse. Mislim da je tih pluseva bitno više: manji ukupni troškovi obrane, lakše profesionalizacija vojske, bolja obuka... Ne treba zaboraviti ni da su države članice NATO-a upravo predvodnice ukidanja ročnog služenja vojske, dok one van vojnih saveza češće moraju zadržati i ročnu vojsku. Smatram da vlast mora građanima dobro objasniti što NATO donosi: ali ne simplificiranim reklamama, već ozbiljnim analizama: analizama koje moraju uzeti i pozitivno i negativno, jer inače su u pitanju reklame, a reklamama danas malo tko vjeruje. Smatram da će većina građana zaključiti ono što smo zaključili i mi u HSLS-u kada smo analizirali hrvatski put u NATO – da, treba ući. No, jednostavno smatramo kako će učinci tog ulaska biti kvalitetniji, razina demokracije viša i hrvatski položaj u Savezu bolji, ukoliko ulazak podrže građani na referendumu.
 
Kada se dođe do ovako suštinskih političkih pitanja, kao što je raspisivanje referenduma, nije loše vratiti se malo u povijest, u samu srž odnosa građana i vlasti definiranih Ustavom i drugim propisima. Sjetih se jedne stare knjige, koji kao i brojne druge klasike puno studenata uči po nazivu, a malo po sadržaju: J. J. Rousseau: Du contrat social, 1762. Čuveni Društveni ugovor, u kojem na jednom mjestu stoji: „narodni zastupnici nisu i ne mogu biti narodni predstavnici; oni su tek agenti naroda i ne mogu ništa odlučiti konačno". A ulaskom u NATO definiramo svoju vanjsku i obrambenu politiku za dugo buduće razdoblje. Tko može bolje o tome odlučiti nego građani sami?
 
Naravno da referendum traži dodatni trud od strane vlasti kako bi građanima objasnila da treba i zašto treba ući u NATO.  Naravno da je teže dobiti podršku preko tri milijuna građana s pravom glasa, nego podršku članica vladajuće koalicije (ma koja bila) u Vladi i Saboru. No vlast i jest tu kako bi se potrudila oko zacrtanih ciljeva. A uvjeriti građane u svoje ciljeve mi smatramo izazovom.
 
Ne plašimo se referenduma, jer se ne plašimo svojih građana. I zato je referendum za NATO u prvoj rečenici našeg predizbornog programa.
adlesic @ 02:28 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 23, 2007
Osamnaest godina demokracije, osamnaest godina HSLS-a. Sretan rođendan i punoljetnost svima koji već osamnaest godina podržavaju HSLS i vrijednosti koje mi zastupamo! Tijekom ovih osamnaest godina doživljavali smo uspone i padove, lijepe i ne tako lijepe trenutke, ali za sve trenutke, koliko god teški bili, možemo reći da smo na njih ponosni. Osamnaesti rođendan prilika je i za pogled unatrag. 

Temelj stranke i njena najveća vrijednost prije osamnaest godina jednaka je današnjoj, a to je pojedinac čija temeljna prava moraju biti zaštićena od ideologijske i državne prinude. Nije uvijek bilo lako ne odstupiti od te temeljne vrijednosti, jer demokracija se rađala zajedno s HSLS-om. Borba za slobodu i prava svakog pojedinca, kao osnovna misao vodilja, ujedinila je hrvatske intelektualce, umjetnike i sve one koji su željeli slobodu i Hrvatsku slobodnu u njenim granicama. 

Na žalost, Hrvatska se prije 18 godina suočila s agresijom, s razaranjima, ranjenima, mrtvima i nestalima, i u tim se najtežim godinama HSLS postavio čvrsto, odlučno i vrlo zrelo – uključio se u obranu Hrvatske. Tada smo postali i dijelom Vlade nacionalnog jedinstva sudjelujući u donošenju povijesnih i sudbinskih odluka za mladu hrvatsku državu. No, bez obzira na teškoću vremena u kojoj smo se tada nalazili i odgovornost s kojom smo se suočili vodeći državu u tako teškim vremenima, HSLS ni tada nije odustao od vlastitih načela. Odstupili smo iz Vlade demokratskog jedinstva zbog neslaganja s pristankom predsjednika Tuđmana da na jednoj trećini međunarodno priznatoga državnog prostora u koji je ušao u UNPROFOR budu suspendirani hrvatski zakoni. I tada, kao i 10 godina kasnije, ne odstupamo od vlastitih načela, radije odstupamo iz vlasti.

Naime, 2000. godine, da vas podsjetim, HSLS je uz SDP bio najjača koalicijska snaga i formirali smo tada prvu koalicijsku vlast. No, u dvije godine zajedničkog vođenja države bilo je mnogo razlika koje nismo mogli pomiriti, a od vlastitih ideja i programa nismo mogli odstupiti. Samo da vas podsjetim na neke stvari za koje se HSLS zalagao i o njima javno progovarao – prvi smo otvoreno govorili o haaškim optužnicama hrvatskih generala, potom smo ušli u sukob s SDP-om zbog ratificiranja ugovora o nuklearci Krško, jednako tako upozoravali smo na hitnost rješavanja spora oko Savudrijske vale i svih ostalih spornih pitanja sa Slovenijom. No, SDP-ova politika povlađivanja i naša jasna i određena politika nisu se mogle složiti, pa smo drugi put u povijesti stranke napustili vladu koja je po našem mišljenju radila neke stvari protiv interesa Republike Hrvatske. 

Dolaskom HDZ-a na vlast HSLS se odlučuje za partnerski odnos  s tom strankom i uz dobronamjerne kritike i veliku podršku ove četiri godine sudjeluje u otvaranju Hrvatske prema Europskoj uniji. Prije godinu dana ujedinili smo se,  HSLS i LS ujedinili su se ponovo u jednu stranku. Na taj smo način ponovo ojačali liberalnu scenu u Hrvatskoj. 

HSLS u zadnjih nekoliko godina nizom akcija pokušava poboljšati život građana Hrvatske. Neke od njih su «platite rad nedjeljom» i «otvorena vrata HSLS-a». Zahvaljujući upravo tim akcijama, iznašli smo i rješenje problema rada nedjeljom i zaštite radničkih prava. Novim Zakonom o radu koji se nalazi u trećem saborskom čitanju radnicima se garantira veća zaštita njihovih prava, ali ih se i štiti od jednokratnog političkog predizbornog konzumiranja. 

Ovo je izborna godina u kojoj će HSLS ponuditi vlastiti izborni program, počevši od gospodarskog programa, obrazovnog programa pa sve do reformi poreznog sustava. Koalicija s HSS-om omogućit će stvaranje jednog jakog političkog centra koji neće biti samo korektiv ljevice i desnice, već respektabilna snaga koja će diktirati pozitivne promjene u društvu. Naravno, i dalje ne odustajući od vlastitih ideja i načela jer sloboda i socijalna sigurnost pojedinca i dalje su zalog i temelj slobode jedne zajednice, odnosno Hrvatske.
adlesic @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 29, 2007
Hrvatsko hodanje pustinjom počelo je 90-ih. Socijalizam je ostavio tako dubok trag da će Hrvatima, kao i davno izabranom narodu, trebati punih 40 godina «hodanja pustinjom» za dolazak u izabranu zemlju. Gledajući ovih šesnaest, sedamnaest godina od pada komunizma i raspada europskih socijalističkih zemalja, Hrvatska se u svakom segmentu diže iz pepela. Odmah nakon početne euforije dobitka vlastite države počinje najveće i najteže iskušenje – Domovinski rat. Rat dobivamo, no tek tada predstoje teške političke i gospodarske borbe. 

Mnogi su čekali da «poglavlje ´90-ih» što prije završi i s olakšanjem otvarali novo. Tisućljeće je počelo velikim koalicijskim obećanjima. Danas, bliže kraju nego početku tog drugog desetljeća, novije hrvatske povijesti mogu zaključiti da se hodanje pustinjom nastavlja. Jedino se mijenja onaj tko preuzima ulogu Mojsija nakon pokojnog Franje Tuđmana.

Devedesetih smo plaćali greške prethodnih desetljeća, ovih zadnjih sedam godina na naplatu dolaze greške prvih deset godina samostalne Hrvatske. Stihijsku privatizaciju pod, u najmanju ruku, sumnjivim okolnostima danas plaćamo. 

Lura- nekadašnji hrvatski mljekarski div, više nije hrvatski, postao je francuski. Kuloari nagađaju koliko je novaca od 2 milijarde dobivenih kuna Rajić  morao odvojiti za svoje političke pokrovitelje koji su mu tu zaradu ´90-ih omogućili. Iako je obećao, hoće li Rajić dio tog kapitala uložiti u Hrvatsku, teško je reći. Novi porezi koje nam najavljuje SDP u svojoj kampanji teško da će Rajića i sve ostale slične njemu privući na nova ulaganja. Dapače, možda su upravo te najave novih poreza utjecale na brzinu prodaje Lure, bez davanja velikog kolača državi. Slučaj Rajić otkrio je i nove probleme koje smo dosada gurali pod tepih - skrenuo je pozornost na slučaj Agrokor i tu je država pokazala da je bez ikakve strategije i zadrške jednom čovjeku prepustila velik dio hrvatske gospodarske sudbine. O toj će sudbini, nagađa se zajedno s Miloševićevim pulenom Miškovićem, odlučivati Todorić iz neke treće zemlje. Ako situaciju sagledamo iz svih perspektiva i Rajića usporedimo sa svime onime  što nas još može snaći, onda se i scenarij s Lactalisom ni ne čini tako loš. 

Mogu samo zaključiti da nam samo preostaje i daljnje hodanje pustinjom, a na skoroj izbornoj audiciji vidjet ćemo tko će nas dalje kroz tu pustinju voditi. Naravno, optimisti će reći da smo skoro na polovici tog pustinjskog putovanja i da nam u preostalih dvadesetak godina barem problem Haga neće visjeti nad glavom. Sve smo transkripte Hagu prepustili, generale isporučili, a državne tajne odali. Nadam se da ćemo nakon pustinjskog čišćenja i mi Hrvati naći obećanu zemlju – Hrvatsku.

adlesic @ 21:50 |Komentiraj | Komentari: 46 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 21, 2007
Ni u petnaestak godina provedenih u politici nisam se uspjela naviknuti na činjenicu da za medije dobra vijest i nije neka vijest, a ako od nje ne mogu pobjeći u njoj traže i najmanju negativnost. 

Nakon pet mjeseci usklađivanja programa i traženja najboljih rješenja, HSLS je s HSS-om jučer potpisao koalicijski sporazum. Uskladili smo dvadeset, za život građana, ključnih segmenata od gospodarstva do ljudskih prava i radnog zakonodavstva. Naporan rad i nas i HSS-a već sada pokazuje rezultate. Slavonsko-brodska koalicija HSLS-HSS-HSP tako je prije tri dana odnijela pobjedu takozvanim velikim strankama. 

One uljuljkane u laskanje medija o njihovoj veličini i nezamjenjivosti na političkoj sceni, obračunavaju se međusobno, zaboravljajući na svoju stvarnu svrhu postojanja i naravno gube pred «malim» strankama. A kada se tako nešto dogodi neki mediji umjesto da konstatiraju i postojanje treće političke snage, ironičnim komentarima, HSLS-a spočitavaju «šarene koalicije». U isto vrijeme «zaboravljaju» na crveno-crnu koaliciju SDP-a i HSP-a ili na onu HDZ-a i SDSS-a. Te koalicije tretiraju kao da su prirodna stvar dviju ideološki srodnih stranaka. 

Gledajući tako medijski prostor hrvatske vidi se težnja pojedinih medija za dvostranačjem i izmjenom HDZ-a i SDP-a na vlasti. No, dragi moji moram vas razočarati. Ništa od toga, građani misle drugačije. 

Vratit ću se ponovo na ono bitno koaliciju HSLS-a i HSS-a. Svi pitaju za razlike, a malo tko za sličnosti. Da, razlike postoje, ali razlike u pristupu rješavanja pojedinih problema. I te smo razlike u ovih pet mjeseci pomirili. I HSLS i HSS su za rješavanje radnih prava, za novu gospodarsku strategiju, za decentralizaciju ovlasti i sredstava, za ravnomjeran razvoj Hrvatske i za zaštitu ljudskih prava bez obzira na religijske, nacionalne ili rasne razlike, a od jučer imamo i zajednička rješenja kako svih tih dvadesetak ključnih segmenata za život hrvatskih građana dovesti u red. Od svojih projekata nećemo odustati ni zbog kakve političke trgovine. Vjerujem da će to upravo mnogima u politici zasmetati, no kompromisa neće biti. 

Vratit ću se na početak ovog teksta i zaključiti: Iako dobra vijest i nije neka vijest za medije, za građane je jedino ona zbog koje na izborima zaokružuju svoje favorite. I to je ono najvažnije što sam u ovih petnaestak godina naučila.

adlesic @ 14:56 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
 
Index.hr
Nema zapisa.