Moj internet dnevnik
Đurđa Adlešić
Blog
nedjelja, studeni 18, 2007
Zasigurno je mlađima teško pojmiti kako su neke danas banalne stvari izgledale prije razdoblja Interneta. Među njima i traženje raznih informacija. Nema Googlea, nema Wikipedije, stranih časopisa više nema nego ima… Kada bi netko putovao van granice, uza uvoznu kavu, talijansku zelenu tjesteninu i original Levis često bi nosio i gomile prospekata – jer informacija nije bilo. Trebalo se snalaziti, odlaziti na sajmove, prikupljati sve što se moglo prikupiti…
 
Tako me jednom zainteresirao komad sportske opreme svjetski poznate marke. Zaželjela sam katalog, pisala autoru članka na adresu redakcije i zamolila mi pošalje podatke o proizvođaču. Odgovorio je kako se tvornica zove,  naveo grad te rekao: „Ne znam adresu, ali bio sam jednom tamo, mjesto je malo, a tvornica velika, stići će.“ Pošaljem pismo i uskoro stiže katalog. Njemački precizan, pedantan, detaljan. Ono što me fasciniralo i ostalo u sjećanju nije sadržaj, već naslovna slika tog urednog crno-bijelog (tisak u boji je nekada bio skup) njemačkog kataloga.
 
Na slici je bila zračna snimka tvornice i gradića. Pogon je bio velik koliko i dobar dio grada, a u pitanju je bio gradić sa svega nekoliko tisuća stanovnika! Malo provincijsko mjesto gdje po našim mjerilima teško da bi našli i uređene komunalije imalo je tvornicu i to jednu od vodećih u svijetu u svojoj djelatnosti. Toga sam se sjetila kada smo počeli razgovarati o problemu decentralizacije. Fiskalna decentralizacija, upravna decentralizacija – nisu i ne smiju biti same sebi ciljem, one su samo preduvjet razvoja gospodarstva, da bi sutra i Hrvatska imala takvih pogona.
 
Možete li zamisliti da svjetski poznata firma iz Hrvatske nema sjedište u Zagrebu? Ili da uspješan poslovni pogon djeluje s recimo Lastova? Pa pogledajte samo vozne redove ili rasporede letenja od „provincije“ prema Metropoli: sve je predviđeno da bi netko krenuo rano ujutro prema Zagrebu, obavio posao i vratio se popodne iz Zagreba. Ako želite u suprotnom smjeru: naglo postaje dvostruko teže, jer nema jutarnjeg leta prema Splitu, nema jutarnjeg vlaka prema Vukovaru… To moramo mijenjati.
 
Daljnja centralizacija – a koja će se nastaviti ukoliko nešto ne poduzmemo –  prouzrokovat će dvije posljedice: pola stanovništva u zagušenom glavnom gradu i okolici (primjer Grčke) i razlike u razvoju, koje će generirati političke napetosti (primjer Italije). A ne treba nam ni jedno ni drugo. Hrvatska je prebogata zemlja da bi ijedan kraj bio siromašan i Hrvatska je premala zemlja da bi ijedan kraj bio pust. Decentralizacija, prijenos dijela poreza tamo gdje se dohodak stvara – uvjet je novog razvoja.
 
Naravno, država razvojnim agencijama morati pomoći taj razvoj, jer nemaju svi stručnjake i potrebne kadrove. Nije lako nekoj manjoj općini u Lici ili Spačvi naći stručnjaka za razvoj, ali upravo tu Zagreb i centralna tijela vlasti mogu i moraju pomoći. A cilj je u biti jednostavan: omogućiti da ljudi na cijelom području Hrvatske uspješno posluju. Omogućiti da centrala gotovo svake uspješne firme ne mora biti u Zagrebu. Stvoriti uvjete kako bi i Hrvatska imala primjera poput njemačke tvornice koju sam spomenula. Pogon u kojem radi pola gradića i na koji svi mogu biti ponosni. Vjerujem da tako nešto možemo napraviti.
adlesic @ 21:19 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
 
Index.hr
Nema zapisa.